уторак, 23. новембар 2010.

ŠTA JE MAGIJA?

Šta je magija?
"Jer u umeću svesti leži ono što je čudesno, a to je ono što te može uzneti iznad svih stvari."
Antonen Arto
Svet predstavlja celinu koja obuhvata dva pola. Sve što se dešava i što se da
iskusiti pojavljuje se kao odnos između ta dva pola. Ovi polovi nazvani su mnogim imenima: dobro i zlo, svetlost i tama, dan i noć, pozitivno i negativno, bog i đavo, nebo i pakao, teza i antiteza,postojanje i ništavilo - a takođe muško i žensko, istina i laž, živo i mrtvo. Svet se ispoljava kroz bezbroj činilaca i svaki od njih doprinosi njegovoj celovitosti. Svaki činilac predstavlja samo jedan vid ispoljenja i odražava samo jedno iskustvo sveta, pri čemu taj isti svet izražava i omogućuje
jedan vid postojanja. Prema tome, svaka osoba je jedan delić celine. Sve svetske mitologije pripovedaju o jednom provobitnom, rajskom stanju, koje beše nepromenljivo i jedinstveno. Sa pojavom ljudi ovo iskonsko stanje više nije bilo moguće. Ljudi su počeli da doživljavaju sveukupnost sveta. Pritom su nailazili na dobrostive bogove, ali i na one zloćudne. Čovek je iz nepromenljivog stanja raja kročio u svet promena.
Jednom kada je iskoračio iz raja, više nije bilo povratka. Ipak, sećanja na to su ostala, i tako je počela potraga duž staze koja vodi natrag u to stanje.
Ljudi čeznu da žive u savršenom svetu, da budu celoviti, zdravi, uspešni i srećni.
Svi želimo da živimo lepo. Sanjamo o raju na zemlji. Živeći u skladu i jedinstvu sa kamenjem,biljkama, životinjama i bogovima, možda ćemo uspeti da ostvarimo ovaj san. Ipak, postoji još jedna strana univerzuma, ona koja je tamna, nezdrava i razorna.
Ljudi smatraju da je njihovo pojedinačno iskustvo stvarnosti jedino merilo. I zaista, svako od nas je filozof, jer svi mi doživljavamo svet na sebi svojstven način, a isto tako uobličavamo sliku o njemu.
Svaki čovek mora da deluje u okvirima vlastite jedinstvene stvarnosti. Mi želimo da budemo zadovoljni našom stvarnošću. Ukoliko, pak, nismo zadovoljni, tada nešto valja menjati.
Promena,međutim, može nastati jedino uz učešće bogova i demona i, naravno, uz pomoć magije.
Svet je reka neprekidnih promena. Sve što živi doživljava mene i promene. Na
početku svest se pojavljuje iz ništavila, zatim se uobličava u čoveku koji doživljava svet, da bi se na kraju vratila u ništavilo. Gde god se osvrnete vidite promenu.
Promena je određena božanskim zakonima; ona se dešava na tačno određeni način.
A ipak se na promenu može uticati. Osoba koja poznaje zakone promene umeće i da ih primeni, a to je upravo način na koji nastaje čarolija. Drugim rečima, magija označava svestan pokušaj da se stalno promenljivi svet preuobliči kako bi se postigao određeni cilj.
Magija se oslanja na one sile u univerzumu koje obično nisu vidljive niti su
dostupne uobičajenim sredstvima upravljanja. Potrebno je znanje da bi se njima upravljalo - a to je znanje o unutrašnjim odnosima između stvari i njihovom natčulnom delovanju. Predanje kaže da se ovakvo znanje stiče kroz naročitu obuku.
Prema tome, magija je tajno znanje korišćenja skrivenih sila univerzuma.
Nema te kulture u kojoj magija nije našla istaknuto mesto. U svakom narodu
nailazimo na priče o čarobnjacima, osobama koje upravljaju nevidljivim silama i zakonima i na taj način služe zajednici, lečeći bolesne, pomažući nesrećnima, pospešujući plodnost i štiteći saplemenike od tamne strane univerzuma. Zbog toga što postoje dve strane sveta, međutim, ima i onih koji koriste magiju da bi naudili svojim bližnjima. Oni su spremni da izazovu bolest i smrt, poseju nesreću, onemoguće plodnost, ili bace senku na svetlu stranu univerzuma. Gde ima dobrih čarobnjaka ima i zlih. Dobronamerna magija i zlo čarobnjštvo samo su dva pola jedne celine, odražavajući dramu postojanja i igru između bogova i demona. I tako, osoba koja ume da se služi magijskim činima ima moć da prizove i dobro i zlo.